Certificiranje je dugo vrijedilo kao fiksna stavka troška s predvidivim trajanjem. Ko je imao uređen ISO certifikat, brančnu potvrdu ili kvalifikaciju specifičnu za klijenta, mogao je to staviti na web stranicu i posao je za taj kriterij bio riješen. Usporedba između ponuđača tada nije bila o tome je li certifikat postojao, nego o tome koliko brzo ga možete pokazati, koliko je aktualan, i koliko je truda potrebno za njegovo održavanje uz ostale obveze.
Upravo je to ono gdje se posao skriva: sastavljanje dosjea, prikupljanje dokaza, priprema audita, praćenje recertifikacija, prevođenje promjena u normama u interne procedure. To je bio kapacitet. Nekoliko fte koji su periodično prolazili kroz taj proces iznova, s vrhuncima oko trenutaka audita i mirnijim mjesecima između.
Ako AI velikim dijelom preuzme sastavljanje i održavanje aktualnosti dosjea za certificiranje, ne mijenja se sam certifikat, nego ono što ga razlikuje. Certifikat koji je uvijek u jednom danu potpun i dokaziv na stolu drugačija je konkurentska prednost od certifikata koji postoji, ali je potrebno tri tjedna da se dokaže u natječaju. Usporedba se pomiče od "ima li dobavljač certifikat" prema "koliko brzo i koliko potpuno dobavljač može dostaviti dokaz kada je to potrebno".
To pogađa tri vrste posla, ne u jednakoj mjeri:
Razlika između poduzeća, dakle, nije u tome imaju li certifikat, nego u tome koliko je pripremnog posla već premješteno. Poduzeće u kojem se dosje kontinuirano održava sustavom koji signalizira odstupanja, konkurira drugim tempom nego poduzeće u kojem se dosje jednom godišnje ručno dotjeruje za audit.
Ova razlika ovisi o nekoliko stvari koje se razlikuju po poduzeću: koliko je temeljni podatak već strukturiran, dopušta li sama norma prostor za automatizirano dokazivanje, i priznaje li certifikacijsko tijelo automatizirane dosjee kao potpuno valjan dokaz. Poduzeće s dobro dokumentiranim procesima u digitalnom sustavu može taj posao brže premjestiti nego poduzeće u kojem se obrazloženje još nalazi u mapama i sandučićima e-pošte. To nije pitanje želje, nego toga odakle se polazi.
Za komercijalno odgovornu osobu pitanje, dakle, nije preuzima li AI certificiranje, nego koji dio temeljnog posla u ovom specifičnom poduzeću je već toliko napredan da se može preuzeti, a koji dio se još oslanja na ljudski rad. To je drugo pitanje od pitanja o osoblju: riječ je o prirodi posla, ne o tome tko ga izvršava. Za odluke o osoblju vrijede vlastiti zakonski zahtjevi, odvojeno od ovog pitanja. Upravo tu razliku, po zadatku umjesto u općenitostima, daje radna skeniranje FTE TO AI.
Certificiranje nije odvojeno od ostatka usporedbe. Ista se promjena odvija, na primjer, kod brzine kojom se izrađuju ponude, kod lakoće s kojom klijent može poslovati s dobavljačem, i kod načina na koji se obrazlaže preuzimanje garancije i rizika. U svim tim slučajevima ne mijenja se obećanje, nego brzina i dokazivost s kojom se to obećanje ispunjava. Konkurent koji na certificiranju ima isti papir, ali brže postavlja dosje na stol, osvaja posao koji je na prvi pogled izgledao identično.
To čini certificiranje dimenzijom koju je lako precijeniti ili podcijeniti u vlastitoj procjeni konkurentske pozicije. Ko želi znati kako se vlastita pozicija odnosi na položaj usporedivih ponuđača, ne može zaobići način da to usporedi s konkurentima na temelju onoga što je stvarno dokazivo, a ne na temelju onoga što stoji na web stranici.
Prvi korak nije nabava sustava, nego jasno definiranje tvrdnje. Odredite na čemu mislite da pobjeđujete u certificiranju: brzina dostave, širina paketa certifikata, aktualnost dosjea. Besplatna provjera dimenzije pokazuje koje se od tih tvrdnji trenutno mogu obraniti dokazima, a koje se uglavnom temelje na pretpostavci. Potpuni benchmark, sa skupinom vršnjaka ocijenjenom na svakoj dimenziji i provjerljivo obrazloženom, u izradi je.