Obično postoji jedna dimenzija u kojoj se poduzeće razlikuje. Brža isporuka, precizniji ponude, usluga koja djeluje malo osobnije. Ta prednost izgrađena je s ljudima: planerima koji su dobri u premještanju stvari, savjetnicima koji su dobri u slušanju, backofficeom koji nikad ne griješi. Problem nije to što ta prednost nestaje. Problem je to što nestaje razlog zašto je postojala.
Kada AI preuzme posao koji stoji iza neke dimenzije, mijenja se ono što ta dimenzija zapravo mjeri. Rok isporuke dugo je bio pitanje popunjenosti i iskustva: koliko dobrih planera imate i koliko su dobri. Ako se planiranje uglavnom odvija samo, uz čovjeka koji procjenjuje iznimke, rok isporuke više nije pitanje osoblja nego pitanje softvera. Tko ima taj sustav, ima rok isporuke. Ne tko ima najbolje ljude.
To je pomak. Ne AI općenito, nego ono što se događa s usporedbom čim konkurent može isporučiti istu dimenziju s manje ljudskog rada i istim rezultatom.
Preuzimanje posla od strane AI-ja odvija se u tri kategorije, i one prolaze poprijeko kroz svaki sektor. Dio posla može u potpunosti preuzeti AI. Dio ide djelomično, uz čovjeka koji odobrava ili odbija i koji to može usmjeravati. A dio ostaje ljudski posao, jer se prosudba, odnos ili kontekst ne daju uhvatiti u sustav.
Gdje se poduzeće nalazi, ovisi o tome kakav posao ta dimenzija zapravo zahtijeva. Proces izrade ponude koji se temelji na kombiniranju fiksnih pravila i povijesnih podataka lakše se prepušta preuzimanju od procesa izrade ponude koji se temelji na procjeni klijenta koji ne kaže ono što misli. Dva konkurenta na istom tržištu stoga se mogu snažno razlikovati, ne zato što je jedan naprednij, nego zato što je njihov temeljni posao drukčije ustrojen. Za onoga tko to želi razlikovati po poduzećima, postoji pitanje kako izvana izmjeriti AI-zrelost konkurenta bez pristupa njihovim internim sustavima.
Ovo ništa ne govori o tome što bi poduzeće trebalo učiniti sa svojim osobljem. Hoće li se i kako kapacitet preraspodijeliti, odluka je poslodavca, s vlastitim zakonskim zahtjevima ondje gdje to zadire u otkaz. Ono što benchmark daje nešto je drugo: broj sati koji se unutar zadatka može osloboditi zahvaljujući AI-ju, i fte-kapacitet koji to oslobađa za drugi posao. Činjenice o poslu, ne savjet o osoblju.
Procjena koliko je posla unutar neke dimenzije podložno AI-ju nikada nije točan broj. Ovisi o tome kako je posao sada organiziran, koji su sustavi već u upotrebi, i koliko posla čine iznimke koje se ne daju automatizirati. Dva poduzeća sa sličnim prometom i brojem zaposlenih mogu na istoj dimenziji imati potpuno drukčiji ishod, i upravo je to razlog zašto manje ljudi automatski ne znači manje troškova. Ta se pretpostavka razrađuje u zašto konkurent s manje ljudi ne posluje automatski jeftinije.
Rezultat u benchmarku stoga je procjena s rasponom, a ne mjerenje s dvije decimale. Temelji se na javnim signalima: natječajima za posao, korištenom softveru, vremenima realizacije koja su izvana vidljiva, izjavama samog poduzeća. Gdje su ti signali oskudni, raspon je širok, i to se ne skriva. Ishod prije svega nešto govori unutar dokazne matrice u kojoj se nalazi: svaki rezultat može se pratiti do signala na kojima počiva, a gdje oni nedostaju, to je i navedeno.
Jednako je važno kada ishod ništa ne govori. Prednost koja danas vrijedi, za godinu dana možda više neće postojati, ne zato što je konkurent postao pametniji, nego zato što se sama dimenzija promijenila po naravi. Koliko dugo prednost izdrži, dakle nije fiksan pojam nego pitanje koje se po dimenziji drukčije razrješava, razrađeno u koliko dugo izdrži AI-prednost. I ne ostaje svaka dimenzija koja je sada prepoznatljiva takva: neke postaju upravo bezvrijedne čim svi na tržištu mogu isto, pitanje koje se zasebno obrađuje u koje dimenzije postaju bezvrijedne kada svi primjenjuju AI.
Ako se dimenzija u kojoj sada pobjeđujete demokratizira, ostaje otvoreno pitanje u čemu onda još pobjeđujete. To nije isto pitanje kao "u čemu smo dobri", jer se unutarnje uvjerenje i vanjska prepoznatljivost često razlikuju. To se pitanje obrađuje u kako znati u čemu doista pobjeđujete, neovisno o tome što organizacija sama misli da nudi.
Budući da se temeljna tehnologija i dalje kreće, usporedba nije snimka trenutka koja ostaje valjana godinama. Koliko je često potrebno ponovno umjeravanje, ovisi o tome koliko brzo dimenzije na određenom tržištu mijenjaju narav, što se dodatno obrađuje u koliko često treba ponoviti analizu konkurencije.
Na pitanje koji se posao u vašem vlastitom poduzeću doista može prepustiti AI-ju, ne odgovara benchmark nego skener rada tvrtke FTE TO AI, koji to razrađuje po zadatku.
Možete započeti besplatnom provjerom dimenzija: navedete u čemu mislite da pobjeđujete, i vidite koje se od tih tvrdnji mogu obraniti dokazima, a koje ne. Puni benchmark, s dokaznom matricom po dimenziji, u izradi je.