Transportno poduzeće zarađuje u lancu planiranja, izvršenja i odgovornosti. Planiranje vožnji, raspoređivanje vozila i vozača, praćenje vremena utovara, vođenje track & trace evidencije, obrada računa i carinskih papira, rješavanje pritužbi na kašnjenje. Velik dio tih sati ne odlazi na samu vožnju, nego na njezino organiziranje: tko vozi kada i kamo, što ako nešto pošlo po zlu, i kako se to zapisuje prema klijentu i naručitelju prijevoza.
Ishod posla dugo su određivale okolnosti vezane za popunjenost kapaciteta: koliko je bilo planera, koliko su bili iskusni, koliko je vozača bilo raspoloživo na dan pojačanog opterećenja. Tko je imao više ljudi na telefonu i iza planera, mogao je obećati više. To je slojevita razina koja se sada pomiče.
Planiranje vožnji, optimizacija stupnja iskorištenosti utovara i prva trijaža kašnjenja zadaci su kod kojih softver danas već preuzima velik dio računskog posla. Ne posvuda: u jednom poduzeću algoritam za planiranje već samostalno radi do konačnog raspoređivanja, u drugom postoji slična sustav, ali svaku odstupajuću vožnju još procjenjuje planer i tek se nakon odobrenja pušta dalje. Razlika nije u sektoru, već u tome koliko je poduzeće daleko u prenošenju odluka i u nadzoru nad time.
Čim taj računski posao velikim dijelom otpadne, vrijeme isporuke više nije rezultat toga koliko je osoblja angažirano. Dva poduzeća s jednakim brojem vozila mogu tada pokazati drugačiji broj pouzdanosti isporuke, isključivo zato što jedan sloj planiranja dalje automatski preplanira kod poremećaja, a drugi to još radi ručno. Usporedba na temu "mi smo brži" time postaje usporedba na temu tko poremećaj najbrže automatski otklanja, a ne tko ima najveći odjel planiranja.
Isto vrijedi za track & trace i komunikaciju s klijentima kod kašnjenja. Velik dio toga sustav može samostalno obraditi: automatska obavijest, preračunato ETA, prijedlog naknade. Ono što ostaje kao ljudski posao je iznimka: teret koji je oštećen, klijent koji ljutito zove, situacija u kojoj je potrebna ljudska procjena o tome što je razumno. Poduzeća koja su tu razliku jasno organizirala, svoje ljude postavljaju točno tamo gdje razlika nastaje, a ne kod rutinskog prenošenja kašnjenja koje je sustav već znao.
Dok je vrijeme isporuke bilo pitanje popunjenosti kapaciteta, pobjeđivala je strana koja je mogla dokazati da ima dovoljno ljudi i vozila. Sada kad dio planiranja radi samostalno, argument se pomiče prema nečemu drugom: koliko je sustav otporan na poremećaje, koliko brzo se odstupanje uočava i ispravlja, i tko procjenjuje slučajeve koji se ne rješavaju automatski. To je drugačiji dokaz od "imamo mnogo opreme". To je dokaz o odlučivanju pod poremećajem, a ne o razmjeru.
Time se mijenja i ono što naručitelj prijevoza traži u nadmetanju. Gdje se prije pitalo o veličini vozila i popunjenosti, sada se pita o vremenu oporavka kod poremećaja, o tome kako se kašnjenje komunicira, o tome tko procjenjuje iznimke. Tvrdnju kao "isporučujemo na vrijeme" moguće je potkrijepiti samo brojkama o tome kako se sustav ponaša kod odstupanja, ne brojem vozača na platnoj listi.
Ovaj obrazac pomicanja pobjedničkog argumenta čim AI preuzme zadatak, ne javlja se samo u transportu. Ista logika prepoznatljiva je u tome što u poslovnim uslugama sada odlučuje kad AI preuzima rad na dosjeima, u tome kako se pobjednički argument u trgovini na malo pomiče kad se rad na zalihama i cijenama automatizira, te u tome što se u obrazovanju mijenja u usporedbi ponuđača kad AI preuzima rad na ocjenjivanju. Riječ je uvijek o istom pitanju: koji se zadatak pomiče od popunjenosti kapaciteta prema nadzoru, i što time postaje novi dokaz.
Pitanje hoće li poduzeće funkciju planiranja ili dio komunikacije s klijentima stvarno prepustiti sustavu, odluka je samog tog poduzeća, kao i pitanje što to znači za ljude koji taj posao danas obavljaju. Kad se to pitanje dotiče kadrovskih odluka, za njih vrijede posebni zakonski zahtjevi; oni se ovdje ne obrađuju i ovdje se ne daje ni podloga za takve odluke. Ono o čemu je ovdje riječ uže je i činjeničnije: koji zadatak u lancu danas već velikim dijelom obavlja softver, koji zadatak radi s ljudskim nadzorom, a koji zadatak ostaje ljudski posao, i što to znači za konkurentski položaj.
Osnovno pitanje koji se posao u vašem vlastitom planiranju, izvršenju i kontaktu s klijentima stvarno može prepustiti AI-u, odgovara se po zadatku pomoću radne analize FTE TO AI. Za usporedbu s vašom skupinom sličnih poduzeća prvo je potrebno znati na kojim dimenzijama smatrate da pobjeđujete, i je li to moguće čvrsto potkrijepiti. Kako to sami procijeniti za vlastitu situaciju, opisano je u objašnjenju kako pronaći na čemu vaše poduzeće stvarno pobjeđuje, a koliko često tu procjenu treba ponoviti čim AI preuzme više posla, stoji u pojašnjenju koliko često je potrebno ponavljati analizu konkurencije.
Besplatna provjera dimenzija prvi je korak: navodite na čemu smatrate da pobjeđujete, i vidite koje se od tih tvrdnji mogu braniti dokazima. Potpuni benchmark, sa ocjenama za vašu skupinu sličnih poduzeća i matricom dokaza po dimenziji, u izradi je.
Vraag maar waarop er in uw markt gewonnen wordt. Ik vergelijk liever dan dat ik uitleg.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.